Very early works / Veoma rani radovi

It is a kind of miracle that I still have this two numbers of 'Gimazijalac' - the school magazine published in December 1976 and April 1977 in Sarajevo. How it survives the war and how it came to my exile home in Amsterdam, it is pretty long and complicated story. Of course, this is the merit of my late mother, nobody else will care about things like this at the times when it seems that all the world is falling apart. So, my first published works (I was sixteen than) are presented this two numbers: some poetry I wrote as a member of school’s literary section and some prose - poetry texts (school essays, in fact, so this pathetic titles are not mine, they are our language teacher's inventions! All other pathos is completely authentic). So, in this gallery you could see how they looked.

Nije mi jasno kojim čudom ja ipak još uvijek imam ova dva primjerka 'Gimnazijalca', školskog lista moje gimnazije. Brojevi su objavljeni u decembru 1976. i aprilu 1977. Kako su preživjeli rat i kako su dospjeli u moj u to vrijeme izbjeglički stan u Amsterdamu, posebna je priča, duga i zapetljana. Sve u svemu, to je isključiva zasluga moje pokojne majke, ko bi se drugi bavio spašavanjem ovakvih stvari dok se raspadao čitav naš svijet? Sve u svemu, u ova dva broja objavljeni su moji prvi literarni radovi; nekoliko pjesama koje sam pisao kao član literarne sekcije i nekoliko prozno - poetskih tekstova koji su u stvari pismeni sastavi, pisani za ocjenu kao takvi, odabrani i objavljeni. Mene niko nije ništa pitao, nikakve korekcije nikakvih štrihova, ono što je uhvatilo prisilno nadahnuće na času to je tako i ostalo. Tako, tek da se zna, ovi patetični naslovi nisu moji, njih je domišljao onaj ko je zadavao temu pismenog! Ali, da se ne lažemo sva ostala patetika je potpuno autentična. Tada sam imao šesnaest - sedamnaest godina i bio sam učenik trećeg razreda (ono II5 u jednom od potpisa je štamparska greška! Vjerovali ili ne - i danas me grozno nervira, a kako li me je tek peklo onda, kad su me napravili godinu dana balavijim i degradirali za cijeli jedan razred...) Ipak, bio je to neki uzvišen osjećaj, kada ti prvi put izađe tekst, kada po prvi put prepoznaješ sopstvenu bol u mirisu tiska.